K kao krofne
JUTARNJI MONOLOZI

K kao krofne

Jutros sam htjela da nazovem policiju:

– Halo, dobar dan – dobar dan, mogu li da prijavim sebe?! Tako je, SEBE. I vodite me u karantin. Sad i odmah. Ali, u onaj u kojem nema ni televizora, ni interneta pa čak ni gotovog obroka. Samo pašteta i ja da budemo zajedno 14 dana. Odvedite me, jer više nisam normalna. Ali, ne od korone, izolacije i psihološkog rata kojeg vodim sa nevidljivom pojavom, nego od psihološkog rata sa ovima što se okupljaju na zajedničkim druženjima uz roštilj, od brižnih roditelja koji edukuju djecu i od prevelikog broja novonastalih GospoDŽa K kao Kičen.

K kao krofne

Vodite me negdje gdje jeste vanredno stanje jer ovo što ja gledam i slušam na televiziji i internetu očigledno nije. Ne mogu više da gledam ove što se slikaju u kobajagi nekom „karantinu“, šprdaju se sa oboljelima, stručnjacima ali i svojim rođenim porodicama koje su tek sad upoznali. I u tom kobajagi karantinu imaju apsolutno sve, samo nemaju ni brige ni pameti. Niti imaju K od korone, kovida ili karantina. Vodite me, jer ne mogu da prijavim njih jer ih je velika većina i zato prijavljujem sebe. Sebe i sve ostale koji se uredno pridržavaju mjera izolacije koje su nam naređene. Prijavljujem sve nas koje volimo svoju zemlju i imamo povjerenja u naše stručnjake. S obzirom da nas je vrlo malo s nama ćete sigurno lakše izaći na kraj nego sa ovom „pametnijom“ većinom. Jer, mi ostali ćemo na kraju ispasti glupe budale, kad sve ovo prođe. A proći će.

Jutros sam htjela da nazovem policiju i prijavim sebe…

– Halo, dobar dan – dobar dan, je li to policija – jeste?! Molim vas, vodite me u karantin u kojem nema online nastave i učiteljica koje uče djecu da riječ UHO nema glas O. Negdje gdje se brižni roditelji ne trude ovoliko da im djeci ne bude dosadno pa nas svakodnevno bombarduju nekom novom idejom ilustrovanom sa 20 fotografija. Trebala im je korona pa da djeca gledaju obrazovne emisije prilagođene njihavom uzrastu a ne Dilu, Fadilu i ostale Sestre. Odvedite me, jer nisam normalna kad sve ovo gledam. I sramota me. Sramota me u ime svih mama čiji trogodišnjaci znaju skoro sva slova abecede, prevode sa engleskog i na engleski i koje su vrijeme provodile sa djecom i prije korone. Odgovorno tvrdim i znam da će zajedno provoditi vrijeme i poslije, kad jednog dana sve ovo prođe. A proći će.

Vodite me u karantin u kojem nema ovolikih samoprozvanih K kao kuharica, sa fensi šmensi zdjelama i kompletima za ručavanje koje iznose za potrebe fotografija na društvenim mrežama. Negdje, gdje će mi 14 dana za doručak, ručak i večeru biti pašteta i K kao kifla. Kakvo je sad ovo masovno miješanje brašna i pravljenje hljeba, kiflica i ostalog peciva?! Polomile im se francuske, španske, holandske ili kakve već manikure pa skontale da ih sakriju u tijestu. I kao ne znaju i ne mogu same ofarbati kosu pa šalju vapaj frizerkama i kozmetičarkama te nude enormne cifre za bolji izgled uz sigurnu diskreciju. K’o što reče Olja: “kad vidim ko su sve tigrice i lavice meni bude drago što sam ovca”. Zbog ovakvih sramota me u ime svih žena koje se ne sjećaju kada su prošli put kupile hljeb u pekari, jer sam i ja jedna od njih. Sramota me u ime svih onih žena kojima uopšte nije bio problem ponekad ofarbati i same sebi kosu kod kuće i koje su i prije kuhale, kuhaju i kuhat će. Kad sve prođe. A proći će.

Jutros sam htjela da nazovem policiju, ali sam odustala kad je Zakoniti saopštio kako imam njegovu punu podršku. S obzirom da sam bila u velikoj dilemi i nije mi bilo jasno da li pri tome misli na podršku što se opravdano osjećam frustrirano ili zato što želim ići sama u bilo kakav karantin – poslala sam ga u pekaru po hljeb sa maskom i bez jedne rukavice. A ja sam napravila K kao krofne i pustila da sve malo nadođe. I uslikala ih. Nisam imala neku fensi šmensi zdjelu ali ću imati uspomenu i dugo sjećanje kad sve prođe. A proći će.

Nakon toga smo zapalili roštilj i pozvali goste sa gornjeg sprata na zajedničko druženje. Ako ćemo već da umremo od tog slova K onda bar da nismo željni jedni drugih.

I šta sam ono htjela da kažem… a da, recept za krofne: kašika strpljenja, kašika povjerenja, prstohvat volje i velika količina ljubavi i zadovoljstva. Naravno, obavezno ostaviti da “nadođe”. Izgleda malo K kao komplikovan recept ali su zato krofne vrlo jednostavne. Po istom receptu možemo napraviti i život sa svim onim što nam je Korona u vezi sa Kovidom, izolovana negdje u nekom Karantinu, rodila i što će tek da izrodi. Kad sve prođe.

A proći će.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Mama Mia

18 June 2020

error: Content is protected !!