JUTARNJI MONOLOZI

Glavna nagrada

U početku je to uglavnom zaljubljenost. Onako kako to obično i bude na početku svake ljubavi. Iz nje se vremenom rađa ljubomora. Ako je prava ljubav onda godi, ako nije onda se ljubomora pretvara u nepovjerenje. A onda se ta ljubav proširi do neba, do Kambodže, do Zanzibara, do Crnog mora… I da nisi tu pored mene i da ne osjetim tvoje postojanje možda ne bih ni primijetila kako nekad neko postavi granice nekoj ljubavi.

Volim sve tvoje. Još uvijek je u meni živa ljubav i strast koju smo imali na početku. I nikad nisam posumnjala u tu ljubav. S tobom sam pobijedila sve strahove i zaboravila svu bol. Moj jedini strah je da ne budeš tu a moja jedina bol je rastanak s tobom.

Voliš me. Puno. Ne znam tačno definisati taj pojam niti odrediti njegove granice, ali znam da je dalje i od neba i od Kambodže i od Zanzibara, dalje i od Crnog mora. Jer, prava ljubav ne priznaje i ne poznaje nikakve granice. Ispunjavaš sve moje velike i male želje. I toliko dugo već me hraniš ljubavlju da sam zaboravila ko sam ustvari. S tobom mi nije potrebno ništa, imam sve. I da nemam ništa opet imam tebe.

S tobom mi ne trebaju nikakva pravila i upute za ponašanje u vezi iz kojekakvih knjiga i časopisa, jer sve jednostavno savršeno funkcioniše. Naše jedino pravilo kojeg se oboje nepogrešivo držimo je ljubav. Uz nju je sve počelo. I traje.

Oživio si me. I naučio kako je ljubav lijepa i kako ruši sve prepreke, a još je ljepša kad je zrela i razumna. Naučio si me i da sve što se hoće to se i može.

Ti si moja glavna nagrada.

Volim tvoje postojanje jer samo sam tako živa. Samo tako mogu i ja da postojim. I samo tako mogu da preskočim pravila i upute za ponašanje u vezi iz kojekavih knjiga i časopis. Tvoje postojanje je dovoljno da znam da više nisam plijen i da se davno okončana borba za nešto što nikada više neće bit ničije.

Sretna sam što si odavno već prestao da postojiš samo u mojoj glavi i što sad postojiš u mom životu. Sretna sam što sa žudnjom čekam kad ćeš doći kući i što me hiljadu hiljada puta pitaš jesam li ja tvoja ljubav iako znaš odgovor. I sretna sam što su se s tobom svi moji jutarnji monolozi pretvorili u najljepše večernje dijaloge.

Volim te. Ne do neba, ni do Kambodže, ni do Zanzibara, ni Crnog mora… nego puno. Volim sve ono što vidim na tebi i sve ono što ne vidim. Volim kako razmišljaš. Volim sve tvoje mane jer se one savršeno slažu s mojim vrlinama. Čak mislim da se i one nemani koje nas proganjaju dobro slažu. Pa i položaj zvijezda je bio idealan u vrijeme kad smo se mi rađali.

Jednom sam negdje pročitala opis ljubavi koji kaže: da je manja bila bi opipljiva, da je veća bila bi lažna. E takva je i moja prema tebi. I ta ljubav piše nova pravila i upute za ponašanje u vezi, jer sve što se dešava drugačije od nje nije iskreno i nije dovoljno.

I nikad niko neće moći izaći izvan tih granica i osjećati se kao pobjednik u ovoj borbi za opstanak, jer ja sam samo tvoja glavna nagrada.

Foto: Ilustracija/Google Images

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

error: Content is protected !!